Naša priča

Prije 100 godina, 14. svibnja 1922., na temelju Zakona o osiguranju radnika, osnovan je Središnji ured za osiguranje radnika u Zagrebu, jedna od institucija koja je prethodila Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (HZMO), kao javna ustanova za mirovinsko (tada socijalno) osiguranje radnika. Zakonom o osiguranju radnika prvi je put na jedinstven način, u čitavoj tadašnjoj monarhiji, uspostavljeno i uređeno zdravstveno i socijalno osiguranje zaposlenih na ovim prostorima, uz već postojeće osiguranje za slučaj nesreće na poslu. Središnji ured bio je nositelj socijalnog osiguranja radnika za čitavu tadašnju državu, a na području Hrvatske godine 1922. obuhvaćao je 137 404 osiguranika. Prvi generalni direktor Središnjeg osiguranja radnika u Zagrebu bio je Vilim Bukšeg, tada istaknuta osoba hrvatske socijalne politike.

Mirovinsko osiguranje uvedeno navedenim Zakonom obuhvaćalo je rizike starosti, invalidnosti i smrti, međutim, stjecajem okolnosti, njegova je primjena bila odgođena do 1. rujna 1937. od kada se provodi neprekidno do danas. Ovaj je Zakon u to vrijeme bio smatran jednim od najnaprednijih propisa te vrste u Europi. Odredbama članka 119. toga Zakona osnovan je i Središnji ured za osiguranje radnika sa sjedištem u Zagrebu - preteča današnjeg HZMO-a. Od tada pa do danas, nositelji mirovinskog (tada socijalnog) osiguranja mijenjali su nazive i unutarnju organizaciju, ali uvijek s istom svrhom, provoditi osiguranje radnika i voditi brigu o osiguranicima i korisnicima davanja.

Središnji ured za osiguranje radnika nalazio se u zgradama na Starčevićevom trgu i u Preradovićevoj ulici, koje su već nakon I. svjetskog rata bile premale i zbog toga je 1920. godine inicirana gradnja nove zgrade, što je osobito postalo aktualno od 1922. godine kada je Središnji ured određen za nositelja socijalnog osiguranja radnika za čitavu tadašnju jugoslavensku monarhiju. Zemljište određeno za gradnju nove zgrade služilo je nekada Zagrepčanima za rekreaciju: ljeti kao tenisko igralište, a zimi za klizanje na ledu. Ravnateljstvo Središnjeg ureda za osiguranje radnika zaključilo je na svojoj sjednici održanoj 30. kolovoza 1922. da se na tom zemljištu sagradi zgrada za potrebe Središnjeg i Okružnog ureda za osiguranje. Nakon kupnje zemljišta započelo se s izradom građevnog programa te je zaključkom predsjedništva Središnjeg ureda 11. prosinca 1923. raspisan natječaj za izradu idejne osnove o samoj gradnji. Prvu nagradu dobio je arhitekt Rudolf Lubynski iz Zagreba. Gradnja zgrade započela je 28. kolovoza 1925., a useljena je u veljači 1928.

Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ima sjedište, kao i njegovi prednici, u zgradi bivšeg Središnjeg ureda u Zagrebu, u Ulici A. Mihanovića 3 te je ključna institucija nacionalnog mirovinskog sustava koja kontinuirano skrbi o 1,6 milijuna osiguranika, više od 1,2 milijuna korisnika mirovina te više od 150 tisuća korisnika doplatka za djecu (za više od 300 tisuća djece).